Kako pomoći djetetu da razvije koncentraciju i pažnju

Koncentracija je poput mišića čije je jačanje potrebno redovito vježbati. Neka su djeca rođena “jača” u ovom području od druge, ali sva djeca mogu naučiti strategije i uključiti se u vježbu koja pomaže poboljšati njihovu sposobnost usredotočivanja i održavanja pažnje. Ovo je, naposljetku, vrlo važna vještina koju djeca trebaju steći. škola zahtijeva da se učenici koncentriraju dulje vrijeme, a kako djeca odrastaju, nakon škole imaju izvannastavne aktivnosti koje zahtijevaju još više koncentracije. Većina djece može se usredotočiti na aktivnosti koje su zabavne i intrinzično ugodne. One koje su dosadnije, teške ili samo manje ugodne zapravo predstavljaju izazov za njihov fokus. Ipak, ova sposobnost koncentracije i održavanja pozornosti na sve vrste zadataka je od ključne važnosti, jer pomaže djeci u učenju i usavršavanju, što dovodi do samopouzdanja i pozitivnog samopoštovanja.

Zašto je pažnja važna?

Učinkovita pažnja je ono što nam omogućuje da izdvojimo nevažnu stimulaciju kako bismo se usredotočili na informacije koje su važne u određenom trenutku. To također znači da smo u stanju održati pažnju koja nam onda omogućuje da se bavimo zadatkom dovoljno dugo da ga opetovano vježbamo. Ponavljanje vježbanja ključno je za razvoj vještina.

Pažnja nam također omogućuje da obratimo pozornost na važne detalje (npr. u jeziku: “učini ovo, onda…ono prije nego opereš zube”). Pažnja i koncentracija ne razvija se spontano i same od sebe. Da bismo imali dobro razvijenu pažnju i koncentraciju prethodni važni čimbenici moraju se pravilno razviti i integrirati u naš um. Temelji važni za razvoj pažnje su SENZORNO PROCESUIRANJE, IZVRŠNE FUNKCIJE, SAMOREGULACIJA, RAZUMIJEVANJE, VIDNA I SLUŠNA RADNA MEMORIJA, MOTIVACIJA.

Ako dijete ima poteškoća u uspostavljanju pažnje i održavanju koncentracije, trebamo dobro ispitati te provjeriti koje temeljne vještine nisu dobro razvijene. One vjerojatno koče daljnji razvoj.

Znakovi upozorenja da dijete ima poteškoća s pažnjom

• Ne bavi se zadatkom kada se to od njega/nje zahtijeva
• Nedostaju mu detalji u uputama, upute djeluju zbunjujuće
• Ponavljano čini iste pogreške (zbog nedostatka prethodne pažnje)
• Ne može slušati odjednom sve informacije koje se iznose
• Fizički mu je teško biti smiren (previše fizički aktivno) ili previše djeluje pospano i letargično
• Započinje zadatak, ali ga onda nešto drugo omete te zaboravi dovršiti ono što se od njega tražilo
• Ima poteškoća s učenjem novih vještina
• Često djeluje da se ne snalazi u socijalnim interakcijama
• Ima oskudno učenje i proširivanje repertoara igračkih vještina
• Nije u mogućnosti pratiti složenije upute
• Često se javljaju problemi u razumijevanju
• Poteškoće sa slušnom obradom (točno razumijevanje verbalnih informacija)

Ako se zanemaruju ovi znakovi upozorenja, nakon nekog vremena, kod djeteta se mogu pojaviti znakovi tjeskobe i stresa, problemi u ponašanju, poteškoće u postizanju uspjeha u školi, poteškoće funkcioniranja u socijalno društvenim situacijama te na koncu, dijete je limitirano u ostvarivanju svog punog potencijala i normalnog razvoja.
Razumijevanje povezanosti pažnje s djetetovim svakodnevnim funkcioniranjem polazna je točka ako dijete pokazuje probleme u snalaženju ili ponašanju. Treba najprije razumjeti u kojem području pažnje i koncentracije dijete ima poteškoća jer postoji nekoliko vrsta pažnje, a svaka od njih na različite načine utječe na funkciju i neovisnost u svakodnevnom životu djece. Ovladavanje ovim vrstama pažnje potrebno je za učenje, sigurnost, socijalne vještine i funkcioniranje.

Stalna (održiva) pažnja

Zadržavanje pažnje tijekom određenog vremenskog razdoblja vještina je koja čini djetetovu koncentraciju potrebnu za učenje, slušanje, obraćanje pozornosti na okolinu. Važno je, kako dijete raste, da se povećava i njegova sposobnost održavanja koncentracije, što često postaje izazov u njegovom razvoju.

Selektivna pažnja

Prema našoj ljudskoj prirodi, sposobni smo odabrati predmet ili osobu na koju obraćamo pozornost. Svjesno i nesvjesno, u mogućnosti smo odabrati input koji je najvažniji. Sposobnost odabira između brojnih vizualnih, slušnih, interoceptivnih te taktilnih podražaja kako bismo se usredotočili i posvetili samo jednoj stvari, sposobnost je mozga da izabere i odgovori na samo jedan faktor koji je najvažniji. Ova vještina, odnosno, selektivna pažnja omogućuje nam funkcioniranje u svakodnevnom životu.

Izmjenična pažnja

Ova vrsta pažnje odnosi se na sposobnost prebacivanja ili trenutnog prijenosa fokusa s jedne aktivnosti na drugu. Točke prebacivanja koncentracije potrebne su za nagle promjene u izmjeničnoj pažnji u zadacima koji zahtijevaju različite kognitivne vještine. Jedan primjer za to je kuhanje i priprema obroka za goste što zahtijeva obavljanje raznih zadataka odjednom (kuhanje vode, sjeckanje mrkve, pečenje mesa u rerni, postavljanje stola, dočekivanje gostiju, itd.). Izmjenična pažnja zahtijeva sposobnost korištenja drugih vrsta pažnje u zadacima i aktivnostima.

Podijeljena pažnja

Podijeljena pažnja odnosi se na nečiju sposobnost da se usredotoči na dvije ili više stvari u isto vrijeme. Istodobna koncentracija na različite čimbenike dokazuje se istovremenom vožnjom i razgovorom. Ovom sposobnošću obavljanja više zadataka nije uvijek lako upravljati. Sposobnost zadržavanja pozornosti na raznim istodobnim točkama koncentracije može zahtijevati vježbu.

Rasponi koncentracije i pažnje prema razvojnoj dobi

Općenito se podrazumijeva da raspon pažnje koji se može očekivati od djeteta su dvije do tri minute po godini njegove dobi. To je vremenski period tijekom kojeg tipično dijete može zadržati fokus na danom zadatku.
Prosječni raspon pažnje izgleda ovako:

• Dijete od 2 godine: četiri do šest minuta pažnje i koncentracije
• Dijete od 3 godine: 6 do 9 minuta
• Dijete od 4 godine: 8 do 12 minuta
• Dijete od 5 godina: 10 do 15 minuta
• Dijete od 6 godina: 12 do 18 minuta
• Dijete od 8 godina: 16 do 24 minute
• Dijete od 10 godina: 20 do 30 minuta itd.

Također, treba napomenuti da neki istraživači razvoja postavljaju gornju granicu na pet minuta po godini djetetove dobi, što znači da bi se dvogodišnjak mogao usredotočiti na zadatak do 10 minuta odjednom. Naravno, ovo su samo generalizacije. A koliko dugo se dijete doista može usredotočiti uvelike određuju čimbenici kao što su vrste podražaja koje mu odvlače pozornost u blizini, koliko je dijete gladno ili umorno i koliko je zainteresirano za aktivnost. Ali ako je raspon pažnje vašeg djeteta kraći od prosjeka, to vrijedi razmotriti kao poteškoću.
Djeca koja imaju poteškoća s koncentracijom i pažnjom nažalost češće propuštaju mnoge prilike za učenje i ne drže korak sa svojim vršnjacima.
Može biti teško riješiti problem koncentracije kod starijeg djeteta. Najbolje vrijeme za rad na ovoj vještini je tijekom ranih predškolskih godina kada vi kao roditelj ili učitelj možete aktivno graditi djetetov fokus kroz različite aktivnosti i vježbanje. Kao i kod svih drugih razvojnih vještina, lakše ih je izgraditi u predškolskim godinama nego kasnije u životu.

Važno je znati koja su tri glavna stupa za poboljšanje koncentracije i pažnje

Puno je razloga zbog kojih dijete može imati nedostatak koncentracije i teškoće s fokusiranjem.
Okolinski čimbenici koji utječu na nedostatak koncentracije kod djeteta mogu biti loš san, prehrana, unos vode, nedovoljno tjelovježbe, pretjerana ili premala stimulacija i emocije.

1. Zdrava prehrana
2. Kvalitetan san
3. Motorička snaga tijela i aktivnost

Zdrava prehrana

Kratko i jasno – ako mozgu pružimo pravilnu ishranu, bolje ćemo pamtiti, brže reagirati i bolje se koncentrirati.
Logično, hrana koju jedemo može značajno utjecati na naše raspoloženje, emocije i kognitivne sposobnosti. Određene namirnice mogu izuzetno dobro djelovati na naš mozak i mogu pomoći u jačanju moždanih funkcija kao što su pamćenje, koncentracija i još mnogo toga.
Namirnice bogate zdravim mastima dat će našem organizmu dugotrajniju energiju, tako se naše tijelo i naš mozak neće umarati i dekoncentrirati izmjenama energije, kao što to čine šećeri i laki ugljikohidrati.
Za djetetovo poboljšanje koncentracije i pažnje važno je da vrlo strogo izbjegavate šećere i lake ugljikohidrate, osobito pekarske proizvode koji su puni šećera, konzervansa i glutena.
Takva hrana usporava naš organizam, puni ga brzom energijom i zatim iscrpljuje i umara.
Djetetova prehrana treba se bazirati na namirnicama koje su bogate zdravim mastima i antioksidantima, poput orašastih plodova, bobičastog voća, tamne čokolade (85% kakaa), maslinova ulja, začina, fermentirane hrane, maslaca, ribe i mesnih proteina, jaja, zelenog povrća, sira i mliječnih proizvoda. Važno je da dijete unosi puno omega masnih kiselina, cinka, magnezija, željeza, B vitamina i C vitamina.
Važna je i konzumacija vode. Djeca moraju biti dobro hidrirana kako bi se usredotočila. Kada su djeca dehidrirana, to može smanjiti njihovu koncentraciju.
Neophodno je započeti u ranoj dobi tako što ćete djeci često nuditi vodu i podučavati ih da razumiju što znači biti hidriran, uključujući boju urina i osjećaj žeđi.

Kvalitetan san i dovoljno sna

Manjak sna jedan je od najvećih utjecaja na koncentraciju. Vašem djetetu treba puno više sna nego što mislite.
Ne samo da će dovoljno sna pomoći vašem djetetu da se bolje koncentrira, već će mu pomoći i u boljoj emocionalnoj regulaciji i ponašanju, obavljanju svakodnevnih zadataka, poboljšat će se učenje i pamćenje, pa čak može poboljšati i njihov imunološki sustav.
Ovo je količina sna koju dijete treba svaki dan, a ne zaboravite dodati i dnevna spavanja:

DOB	KOLIKO SNA JE POTREBNO
4 do 12 mjeseci	12 – 16 sati
1 do 2 godine	11 – 14 sati
3 do 5 godina	10 – 13 sati
6 do 12 godina	9 – 12 sati
13 do 18 godina	8 – 10 sati

Ako vaše dijete ne spava dovoljno, pokušajte pomaknuti vrijeme odlaska na spavanje za pola sata prije i vrijeme buđenja za pola sata.
Također, brinite i o kvaliteti sna. Ono što zapravo čini san kvalitetnim je vrijeme provedeno u dubokim fazama spavanja.
Za početak, važno je znati da postoji pet faza spavanja. U prve tri faze spavamo laganim snom, u četvrtoj dubljim, a nakon 90 minuta slijedi REM faza u kojoj najdublje sanjamo. Cijeli ciklus se ponavlja četiri do pet puta tijekom noći. Svaka faza ima svoje značajke, kao što su moždane aktivnosti i dubina spavanja.
Za koncentraciju i pažnju najvažnija je DUBOKA faza spavanja. U njoj se naš hipotalamus čisti od svih informacija i podražaja, baš kao što na kraju dana čistimo kantu smeća i stavljamo novu vrećicu kako bi kanta bila spremna pohranjivati smeće sljedeći dan.
Hipotalamus se čisti, a sve vrijedne informacije mozak pohranjuje u DUGOROČNO pamćenje. Spavanje je dakle bitno za naše pamćenje, ali i za pripremanje mozga za nove informacije i podražaje.
Kod neke djece respiratorne bolesti, apneje, često buđenje zbog mokrenja, nemiran san ili druge poteškoće remete san, pa dijete nije u mogućnosti proći kroz preporučenih 5 dubokih faza sna. Tada njegov hipotalamus ostaje “neočišćen” i prepun informacija od prethodnog dana. Takav hipotalamus nije spreman za novi dan i nije spreman za pohranjivanje novih informacija, što se odražava na koncentraciju i pažnju.

Da bi pozitivno djelovali na djetetovu koncentraciju i pažnju, pobrinite se za tri najvažnija stupa: prehranu koja njeguje koncentraciju, kvalitetan san koji obnavlja koncentraciju te motoričku snagu i fizičku aktivnost koja održava koncentraciju tijekom dana.

Motorička aktivnost i snaga tijela

Fizička aktivnost utječe na bolju koncentraciju, lakše učenje i bolje pamćenje. To iznova i iznova pokazuju brojna istraživanja koja se provode ne samo nad odraslim ljudima, već i nad djecom školskog uzrasta, što je zapravo uzrast kada nam se ove sposobnosti možda čine i najbitnijima.
Djeca koja su fizički aktivna imaju bolju pažnju i koncentraciju na nastavi, bolje pamte, brže rješavaju zadatke i imaju bolji uspjeh i više ocjene u školi.
Također, jedan od najboljih načina da se obnove moždani neuroni je fizička aktivnost.
Za koncentraciju je ponajviše važno da dijete ima stabilnost tijela, mišića i motoričkog planiranja. Ako je postura djeteta slaba, brže se umara, a samim time iscrpljuje se i djetetova koncentracija. Ako dijete ima problema s pravilnim držanjem tijela, slabim mišićima te nema snagu trupa, dijete će osjećati bolove u tijelu, osjećat će umor i sve će to negativno djelovati na njegovu pažnju i koncentraciju.
Koncentracija je vrlo slična svjesnosti, konceptu kojemu se u posljednje vrijeme pridaje dosta pozornosti u psihologiji i popularnoj kulturi. Pomnost je u osnovi sposobnost obraćanja pozornosti na jednu stvar u trenutku, a pokazalo se da ima nebrojene dobrobiti za mentalno zdravlje, od povećane sreće i upravljanja stresom do poboljšanog uspjeha u školi i testovima. Da bi svjesnost djelovala, morate se usredotočiti.
Evo nekoliko savjeta koji će vašoj djeci pomoći da izgrade “mišiće” za koncentraciju:

1. Odvojite razumnu količinu vremena za svoje dijete da vježba usredotočenje na određeni zadatak. Mala djeca (u dobi od 4 do 5 godina) obično se mogu koncentrirati između 5 i 20 minuta, ovisno o zadatku — manje vremena uz nove i izazovne zadatke, a više vremena uz one intrinzično ugodne aktivnosti.
2. Radite jednu po jednu stvar. Možemo hvaliti sposobnost multitaskinga u našim odraslim životima, ali istraživanja su jasna oko jednoga: multitasking smanjuje koncentraciju i umanjuje našu izvedbu. U skladu s konceptom svjesnosti, činite jednu po jednu stvar u određenom trenutku. Za vrlo malu djecu možete jednostavno zajedno pjevati abecedu dok gledate u slova. Za djecu koja su malo starija, recimo 4. razred, možete rješavati jedan po jedan dugi problem dijeljenja zajedno. Ne gledajte unaprijed na sve druge probleme, samo se usredotočite na jedan po jedan korak.
3. Odvojite vrijeme i prostor za aktivnosti. Budući da višeaktivnost smanjuje koncentraciju, važno je smanjiti nepotrebna ometanja. Na primjer, radite aktivnost za određenim stolom u tihoj prostoriji s isključenim TV-om, telefonom u drugoj prostoriji i ugašenim prijenosnim računalom osim ako je potrebno za dovršavanje aktivnosti.
4. Uvedite planirane odmore. Djeca moraju ustati, kretati se i raditi nešto drugačije, a ne imati previše naporne radnje nakon što provedu neko vrijeme koncentrirajući se. Dobro će im doći ako odvoje malo vremena za odmor i napune energiju, posebno ako su proveli više vremena u jednoj aktivnosti. Razmišljajte da između aktivnosti dijete treba imati pauze za užinu, vodu, ali i slobodnu igru. Morate pronaći ravnotežu između slobodne igre i sudjelovanja u aktivnostima u svakom pojedinom danu.
5. Podijelite velike aktivnosti na manje dijelove kojima se lakše može upravljati. Ovo je još jedna strategija za pomoć djeci da pristupe izazovnom zadatku. Ako vaše dijete uči vezati cipele, postavite prvi cilj kako bi svladali početni čvor, zatim prijeđite na pravljenje dvije petlje uzicama dok ne zna točno kako to učiniti, i tako dalje. Još jedna “podijeljena” strategija za izgradnju koncentracije je korištenje mjerača vremena za pomoć djeci da se organiziraju, npr. “Evo plastelin, postavit ću sat na 15 min, nakon 15 min doći ću vidjeti što si izradio/la.”
6. Vježbajte promatrati stvari u trenutku. Djeca mogu biti ometena “unutarnjim podražajima”, poput fizičkih osjeta ili zabavnih sjećanja. Dok je dječja mašta prekrasna stvar, također želimo da bude u stanju otkloniti smetnje i izgraditi sposobnost koncentracije. Možete igrati “Špijuna” (naizmjenično promatrati razne predmete u sobi), zajedno pažljivo slušati tekst pjesme ili raditi neke poze u motoričkim vježbama i obratiti pažnju na to kako se osjećate u tijelu.